U travanjskim “Putositnicama utorkom” gost Dubrovačkih knjižnica bio je Žarko Dragojević koji je s publikom podijelio iskustva i detalje s putovanja u Prizren na Kosovo preko Crne Gore i Albanije. Predavanje „Prizren. Sretne misli izgubljene u tranziciji – putopis s brdovitog Balkana“ održano je u utorak, 24. travnja u Čitaonici Nraodne knjižnice Grad, a naslov nije odabran slučajno. Udaljenost između Dubrovnika i Prizrena je oko 350 kilometara, no kako predavač ističe razlike su goleme te je tek nakon tog petodnevnog putovanja uvidio koliko tuge i svila ima u neposrednoj blizini Grada. Povod putovanja bilo je sudjelovanje na međunarodnom festivalu dokumentarnog filma DokuFest na kojem je Dragojević sudjelovao zajedno s Karlom Crnčević kao delegacija Unseen film festivala. DokuFest započeo je prije 17 godina, a uvelike je poboljšao cjelokupnu ekonomiju grada. U 2002. godini Prizren je imao samo jedan hotel dok ih je danas 40. Što se tiče ponude grada malo je restorana, trgovina kao i suvenirnica, ali zato ima velik broj salona vjenčanica budući da među gastarbajterima prevladava trend sklapanja brakova u Prizrenu zbog povoljnijih cijena. Na Kosovu je rat službeno završio 1999.,  no incidenti su gotovo svakodnevna pojava. Također i sam se na filmskim radionicama s djecom susreo s vrlo živim ranama rata i problemima tranzicije. Unatoč lošoj situaciji mladi u Prizrenu ne razlikuju se po svojim interesima od vršnjaka u Dubrovniku. Standard je nizak. Prosječna plaća iznosi oko tisuću kuna, dok je više od 50 posto stanovništva nezaposleno. Gola i bosa djeca koja prose bez obzira na vremenske neprilike posebno je bio šokantan prizor za predavača koji je istaknuo kako su ta djeca vrlo vjerojatno drogirana kako bi to izdržala, a policija ne poduzima ništa. Iznenađujuća činjenica bila je i viza koju državljani Kosova moraju imati prilikom izlaska iz države. Vizni režim ne odnosi se jedino za Makedoniju. Od znamenitosti za koje kaže da se mogu obići u jedan dan izdvojio je tvrđavu Kaljaju, Sinan-pašina džamija, crkva Bogorodice Ljeviške, kao i brojni mostovi te džamije. „Na ovim područjima zbilja je lako sretnu misao izgubiti u tranziciji, onoj dnevnoj ili višegodišnjoj koja je prisutna na brdovitom Balkanu od stoljeća tamo nekog... Tako smo blizu, a tako daleko. Tako smo zapetljani da ove prostore nitko ne može pomoći niti odmrsiti“ zaključio je Dragojević i dodao kako Prizren na staroslavenskom znači pogled te izrazio nadu  kako će upravo kultura i umjetnost donijeti boljitak gradu podno Šar planine.