U Znanstvenoj knjižnici 25. veljače 2026. održano je predavanje Rani radovi Andrije
Maurovića povodom 125. obljetnice rođenja autora, poznatog kao jedan od utemeljitelja
hrvatskog stripa. Predavanje je održao dr. sc. Frano Dulibić, redoviti profesor na Odsjeku za
povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu posvetivši izlaganje ranim
fazama Maurovićeva stvaralaštva i njegovim počecima u Dubrovniku.
Okupljene je uvodno pozdravila voditeljica Znanstvene knjižnice Paula Raguž, istaknuvši
kako knjižnična građa otkriva nove perspektive na poznate autore. Među takvim otkrićima su
i najraniji Maurovićevi crteži objavljeni u najdugovječnijem dubrovačkom humorističko-
satiričnom listu Jež, koje su posjetitelji mogli razgledati.
Dulibić je naglasio kako je osobita vrijednost govoriti o Mauroviću upravo u Dubrovniku,
gdje je autor proveo djetinjstvo i završio školovanje. Upravo u dubrovačkom Ježu, Maurović
kao vrlo mlad autor objavljuje svoje prve karikature. Već tada pokazuje sigurnost poteza,
smisao za kompoziciju i izraženu sposobnost karakterizacije likova, ali i sklonost erotici i
društvenoj satiri.
Govoreći o njegovoj osobnosti, Dulibić je istaknuo spoj neprilagođenosti obrazovnom
sustavu i iznimnog dara s gotovo fotografskim pamćenjem. Dolaskom u Zagreb na studiji,
koji brzo nakon toga napušta radi posla započinje intenzivno profesionalno razdoblje. U
početku radi formu ilustriranog vica, često s jednostavnim i banalnim humorom kakav su tada
tražile redakcije i publika, no ubrzo prelazi prema realističnijem izrazu. Surađuje s nizom
listova, među kojima i sa zagrebačkim satiričnim časopisom Koprive, gdje 1933. objavljuje
snažnu karikaturu Adolfa Hitlera s ironičnim natpisom da dobiva Nobelovu nagradu za mir.
Nekoliko godina poslije izrađuje i zapaženu karikaturu Benita Mussolinija.
Autorovu preciznost ilustrira anegdota iz jedne zagrebačke redakcije gdje je nacrtao Trg bana
Jelačića po sjećanju s iznenađujućom točnošću, dočaravši arhitektonske detalje i atmosferu
prostora. Ilustrirao je brojne knjige, među kojima i Seljačku bunu Augusta Šenoe te
Kapetanovu kćer Aleksandra Puškina, radio naslovnice za list Kulisa i skice šahovskih
figura za Šahovsku olimpijadu 1950. u Dubrovniku.
Godine 1935. objavio je svoj prvi strip Vjerenica mača, čime je započeo njegov snažan
doprinos razvoju domaćeg stripa. Veliki utjecaj na njegov vizualni izraz imao je crno-bijeli nijemi film; Maurović je u mladosti
snimio nekoliko vlastitih filmova i okušao se kao glumac u sarajevskom kazalištu, a iskustvo
i razmišljanje o slici i pokretu trajno su prisutni u njegovim stripovima.
U razdoblju NDH radio je strip s povijesnom tematikom, ističući se preciznim prikazom
masovnih scena. Iako je radio u složenim ratnim okolnostima, nije podržavao režim, a zbog
otvorenih kritičkih stavova bio je i zatvaran, nakon čega se priključuje partizanima. Nakon
Drugog svjetskog rata okreće se vesternu kao popularnom žanru.
Privatni život obilježile su krajnosti: boemski način života, intenzivan rad i brzo trošenje
zarade, sve dok sredinom života, nakon liječničkog upozorenja, ne prelazi na zdraviji način
života. Dio zarade uložio je u stan na Pantovčaku u Zagrebu, koji danas, zajedno s dijelom
umjetničke građe, pripada Gradu Zagrebu, dok se ostatak čuva u Muzeju suvremene
umjetnosti.
Iako je težio biti priznat prvenstveno kao slikar, kroz strip, ilustraciju i karikaturu ostavio je
trajni trag u hrvatskoj umjetnosti, s opusom koji i danas svjedoči o njegovoj crtačkoj snazi i
vizualnoj imaginaciji.