Na Međunarodni dan materinskoga jezika, 21. veljače, počinje Mjesec hrvatskoga jezika, manifestacija koju je 2014. godine pokrenuo Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a završava na dan objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, 17. ožujka.
Iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje upućen je poziv svima „da zajednički slave ljepote i vrednote hrvatskoga jezika, koji se, kako je to i davna i nedavna povijest pokazala, najbolje čuva proučavanjem, učenjem i poučavanjem. Upravo je ljubav spram hrvatskoga jezika njegovih govornika najveći jamac njegove opstojnosti i trajnosti, što nikakva posebna zakonska regulativa ne može nadomjestiti“.
Prilika je to da s polica izaberem nekoliko knjiga koje, vjerujem, doprinose boljem poznavanju hrvatskoga jezika i boljem razumijevanju prirode jezika. Naslove sam birala prema svom stupnju znanja i razumijevanja, iz pozicije nesigurnosti, pomalo s osjećajem „grešnosti“ spram postavljenog standarda i s pretpostavkom da veći broj korisnika Knjižnice dijeli moj status.
Knjigom Hrvatski jezik i jezična kultura (Zaprešić, Visoka škola za poslovanje i upravljanje "Baltazar Adam Krčelić", 2013.) autorice Anđela Frančić i Bernandina Petrović željele su osvijestiti nužnost poznavanja norma hrvatskoga standardnog jezika, potrebu njihove primjene u pismu i govoru te važnost prepoznavanja situacija koje zahtijevaju uporabu hrvatskoga standardnog jezika. Knjiga je koncipirana kao priručnik s pitanjima i zadacima koji slijede iza svakoga poglavlja.
Hrvatski u upotrebi (Profil knjiga, 2013.) također je radni priručnik u potpunosti usklađen s hrvatskim pravopisom kojem je jedan od recenzenata Marko Alerić, uz Tamaru Gazdić-Alerić, koautor ovoga priručnika. Gramatička i pravopisna norma predstavljena je jasnim i sažetim obrazloženjima, uz velik broj primjera iz svakodnevne govorene i pisane komunikacije. Ako tražite odgovore na nedoumice prilikom govorenja ili pisanja, a ne sviđa vam se priručnički koncept, prolistajte 555 jezičnih savjeta (Institut za jezikoslovlje i hrvatski jezik, 2016.), knjigu koju potpisuje grupa autora: Goranka Bartolec Blagus, Lana Hudeček, Željko Jozić, Ivana Matas Ivanković i Milica Mihaljević. Promišljanje o posljednjoj rečenici, kad navodeći četiri autorice i jednog autora, pišem da knjigu potpisuje grupa autora, vodi me do knjige Zrinjke Glovacki-Bernardi Kad student zatrudni (Alfa, 2008.) u kojoj autorica piše o rodnoj perspektivi u jeziku i za koju Velimir Piškorec kaže da se može iščitavati i „kao apel za promišljenom uporabom jezika svih govornika hrvatskoga koja će pridonijeti smanjivanju diskriminacije žena u jeziku.“
Promišljanja o jeziku kao pokazatelju promjena u društvu na zanimljiv i njoj svojstveno duhovit način čitatelj će pronaći u djelima Nives Opačić. Hrvatski jezični putokazi: od razdraganosti preko straha do ravnodušnosti (Hrvatska sveučilišna naklada, 2007.), Novi jezični putokazi: Hrvatska na raskrižjima (Hrvatska sveučilišna naklada, 2014.), Riječi s nathkasna i kantunala: preko noćnog ormarića (Profil, 2009.), Hrvatski ni u zagradama: globalizacijska jezična teturanja (Hrvatska jezična naklada, 2012.), Završne riječi ipak (Matica hrvatska, 2020.), samo su neka od djela lingvistice, filologinje i književnice koja neumorno radi na popularizaciji hrvatskoga jezika i kulture, radi čega upravo njezinih naslova u ovom mom izboru ima najviše.
Veseli me razmišljati o jeziku kao živom organizmu koji se razvija i raste, no, standardni jezik i pravila koja razdjeljuju pravilno od nepravilnoga često frustriraju nestručnjake poput mene, koliko god da učim, nešto promakne, ponešto teško prihvaćam. Zato me veseli kad na policama pronađem knjigu skupine autora koji, po mojoj slobodnoj interpretaciji kažu: „granice postoje zato da se prijeđu“. Anđel Starčević, Mate Kapović i Daliborka Sarić knjigom Jeziku je svejedno (Sandorf, 2019.) pod upitnik stavljaju preskriptivizam – praksu rigidnog propisivanja pravilnih i nepravilnih, pravih i krivih jezičnih oblika te „stigmatizaciju“ onih koji govore nepravilno. Autori, da se ne shvati krivo, pišu u granicama standardnog hrvatskoga jezika, no, upozoravaju na mjesta gdje su granice tvrde, štetne ili ograničavaju mogućnosti izražavanja.
Jezikom se govori i piše, o jeziku se uči i raspravlja, živ je, svjedoče tome i naslovi na našim policama.
Piše: Marjana Leventić