Piše: Adem Gušić

Danilo Kiš: Enciklopedija mrtvih (Feral Tribune, 2003.)

„…ali ono što čini tu enciklopediju jedinstvenom (…) je način na koji su opisani odnosi, susreti, pejzaži; ono obilje detalja od kojih je sastavljen ljudski život.“

Enciklopedija mrtvih je metaverzum. Mark Zuckerberg je mrtav. Tipkamo jezik svijeta mrtvih. Simon Čudotvorac je u HD rezoluciji opasan lanenim konopom, urešen ouroborosom na raskrižju signala za Samariju. Zavjera je virus, um je za života ne umije 'izraubat', sve piše u Borgesovoj priči „Zahir“.

Više nego ikad i iznenada potrebno nam je još velike optike za veliki svemir i još delikatnih sićušnih pojačala za luminiscentnu mikroarhitekturu svemira istog. I još više raskrižja za Samariju, dakle još ogledala.

Kiševa „Enciklopedija mrtvih“ je jezikom sna pisano uputstvo za raspoznavanje ruže od refleksije. Ne kad u 'Nebu nad Berlinom' Peter Falk otpije prvi gutljaj kafe, već kad za vrijeme filma odšetaš po džezvu i sam je skuhaš.

Utiho.

Adem GUŠIĆ