U sklopu programa Mjeseca hrvatske knjige Dubrovačke knjižnice organizirale su predavanje “Đuro Ferić i njegovi epigrami o (ne)poznatim Dubrovčanima" dr. sc. Petra Uškovića Croate koje se održalo 21. listopada 2025. u Znanstvenoj knjižnici.
Okupljene je uvodno pozdravila voditeljica Znanstvene knjižnice Paula Raguž. Đuro Ferić (1739.-1820.) bio je hrvatski književnik, plodan latinski pjesnik, ali i oduševljen štovatelj narodne poezije, poliglot, izrastao na zasadama triju epoha. Vremenski pripada razdoblju klasicizma, jezično i žanrovski nadahnut je antikom, dok je tematskim interesima blizak europskom predromantizmu. Njegovo oduševljenje za narodnu riječ jasno zrcali probuđenu nacionalnu svijest.
Na predavanju se, osim o Ferićevu životu i djelu, moglo čuti i komentare nekoliko njegovih latinskih epigrama iz zbirke Epigrammata de nostratibus (Epigrami o našoj čeljadi) u kojima ima pregršt zanimljivih i nepoznatih anegdota o Dubrovčanima i Gradu s početka 19. stoljeća.
- Možemo vidjeti da je do kraja života pisao epigrame i što je najzanimljivije sačuvao je dio dubrovačkog svakodnevnog života. To su epigrami koji donose realne anegdote s realnim ljudima i tu je on jako zanimljiv jer nije skrivao imena Dubrovčana koji su akteri nego je govorio tko je tko, a epigram kao književna vrsta ima zadatak govoriti, ali ne osuditi ljudske nedostatke već sačuvati nekakvo dostojanstvo osobe i ne spominjati imena. Isto tako je zanimljivo da je ta zbirka ostala neobjavljena, možda jer je eksplicitno govorio o svojim suvremenicima. Na primjer, spomenuo je tri kipa svetoga Vlaha koja se nalaze u gradu, kaže da jedan kip stoji, drugi kleči, a treći sjedi. Piše da dok sveti Vlaho stoji, Dubrovčani su živjeli moralno, ali onda više nije mogo izmoliti stojeći nego je morao kleknuti da bi molio Boga za dubrovačke zločine – objasnio je predavač.