U utorak 29. rujna 2026. u Ogranku Lapad Dubrovačkih knjižnica održana je četvrta stručna radionica u sklopu ciklusa „Izazovi odrastanja i sazrijevanja u suvremenom društvu“. Predavanje se bavilo razvojem ovisničkog ponašanja kod djece i mladih. Geštalt-psihoterapeut i socijalni radnik Marko Grgurević s dubrovačkom je publikom podijelio višegodišnje iskustvo rada u Centru za ovisnosti profesora Slavka Sakomana, kao i rada s djecom, adolescentima i obiteljima.

Grgurević je na početku podsjetio na zabrinjavajuće podatke o konzumaciji alkohola, cigareta, kanabisa i e-cigareta među hrvatskim učenicima, istaknuvši da Hrvatska bilježi vrlo nepovoljne pokazatelje u odnosu na druge europske zemlje.

„Živimo u vremenu kada službene statistike pokazuju da više od 40 posto mladih pati od nekog oblika anksiozno-depresivnog poremećaja ili ADHD-a. Mladi danas uzimaju stimulanse da bi izdržali radni ritam ili pritisak školovanja, dok kanabis puše sami kod kuće, poput cigareta, kako bi postigli potpunu emocionalnu tupost i ’ravnu crtu’ jer se ne znaju nositi s tugom, ljutnjom i stresom”, rekao je Grgurević, povezujući porast takvih ponašanja s porastom depresivnih i anksioznih teškoća kod adolescenata.

Krenuvši od same definicije, predavač je naglasio da se ovisnost ne odnosi samo na tvari poput alkohola ili droga, već i na određena ponašanja i aktivnosti.

„Ovisnost je stanje u kojem osoba ne može normalno funkcionirati bez određene tvari ili aktivnosti. Ovo ‘aktivnosti’ jako je važno. Ovisnost se ne odnosi samo na ljude koji uzimaju narkotike ili piju alkohol. Danas govorimo i o ovisnostima povezanim s određenim ponašanjima i aktivnostima“, pojasnio je Grgurević, dodavši da na razvoj ovisnosti utječe velik broj čimbenika: biološki, psihološki, obiteljski, ekonomski, društveni i ostali okolišni čimbenici.

Objasnio je razliku između fizičke i psihičke ovisnosti: fizička ovisnost stanje je u kojem se organizam prilagođava određenoj tvari, a prestankom uzimanja nastupa apstinencijska kriza, dok je psihička ovisnost stanje unutarnje prisile i gubitka kontrole, pri čemu osoba nastavlja s ponašanjem jer osjeća ugodu ili želi izbjeći neugodu.

Predavač je povezao porast rizičnih ponašanja s razvojem pametnih telefona i društvenih mreža, istaknuvši da generacije koje su odrastale uz tehnologiju imaju potpuno drugačije iskustvo od prethodnih.

„Djeca i mladi sve se više zatvaraju u individualni svijet. Nekada bi se, kada bi netko bio jako pijan, grupa pobrinula za njega. Danas imamo situacije u kojima više pojedinaca izlazi zajedno, ali zapravo nisu prava grupa koja funkcionira kao zajednica. Svaki pojedinac brine prvenstveno o sebi. Imamo, dakle, sve veću individualizaciju“, rekao je Grgurević.

„U generaciji Z postoji jedan zanimljiv paradoks. Imate mlade koji su potpuno otišli u različite oblike rizičnih ponašanja, ali istovremeno imate i mlade koji su izrazito disciplinirani. Jedni su potpuno razvaljeni različitim sredstvima i ponašanjima, dok su drugi vrlo usmjereni na karijeru, trening, prehranu, zdrav život i ostvarivanje ciljeva. Nema puno sredine“, primijetio je.

Grgurević je posebno naglasio ulogu obitelji u razvoju ili prevenciji ovisničkog ponašanja, upozorivši na nekoliko rizičnih obrazaca.

„Jedan ili više članova obitelji mogu, svjesno ili nesvjesno, podržavati problematično ponašanje. Na primjer, ako smo pretjerano popustljivi i previše štitimo dijete. Kada dođe do problema, mi odmah interveniramo i svaku njegovu teškoću pokušavamo riješiti umjesto njega kako dijete ne bi osjetilo frustraciju. To je jedan oblik suovisnosti. Dijete tako ne dobiva priliku razviti odgovornost“, objasnio je.

S druge strane, nedostatak emocionalne topline i zanemarivanje također mogu dovesti do problema.

„Ako roditelj ne pokazuje ljubav, ne grli dijete, ne pokazuje mu emocionalnu bliskost i ne daje mu osjećaj sigurnosti, dijete može odrastati s velikim emocionalnim deficitom. Takva djeca kasnije mogu imati ozbiljne probleme. Mogu razviti različite psihičke teškoće ili probleme s ovisnostima. Ako dijete nije naučilo regulirati vlastite emocije, kasnije može pokušati pronaći vanjski način da to učini. Tada droga ili alkohol mogu postati pokušaj regulacije tuge, ljutnje, tjeskobe ili osjećaja praznine“, rekao je Grgurević.

Upozorio je i na preveliku kontrolu i rigidna pravila.

„Ako imate vojni režim u kući, vrlo je moguće da će dijete, kada dobije priliku, napraviti upravo suprotno. To je paradoks. Ako dijete držite pod stalnom kontrolom, bez pregovora, bez mogućnosti razgovora i bez prostora za razvoj autonomije, ono može pobjeći. Oko 16. ili 17. godine buntovništvo je normalan dio procesa separacije. Dijete želi pokazati: ‘Sad ću baš napraviti ono što si mi cijeli život branio.’ Ako je roditeljski stil izrazito rigidan, droga ili alkohol mogu postati dio tog bunta“, pojasnio je.

Među čimbenicima rizika Grgurević je naveo nisko samopoštovanje, netretirane mentalne teškoće, depresivnost, anksioznost, loše mehanizme suočavanja sa stresom, pritisak vršnjaka, vršnjačko nasilje, školski neuspjeh i gubitak motivacije.

„Danas postoji veliki pritisak da svi imaju odlične ocjene. U moje vrijeme, ako nas je u razredu bilo trideset, možda je četvero imalo sve petice. Ostali su imali četvorke, trojke i nitko zbog toga nije smatrao da ne vrijediš. Danas kao da svi moraju imati pet. Ali ne mogu svi imati pet. Nismo svi jednako sposobni u svim područjima. Netko je bolji u matematici, netko u jezicima, netko u umjetnosti, netko u sportu. Problem nastaje kada dijete počne vjerovati: ‘Ako nemam pet, ne vrijedim.’ Taj stalni pritisak može stvoriti unutarnji osjećaj neuspjeha“, rekao je Grgurević.

Na kraju predavanja Grgurević je naglasio da se o ovisnostima kod djece i mladih ne može govoriti izolirano.

„Kada govorimo o ovisnostima kod djece i mladih, ne možemo govoriti samo o drogi, alkoholu ili kockanju. Moramo gledati cijeli kontekst. Moramo gledati dijete, obitelj, školu, vršnjake, društvo, društvene mreže, mentalno zdravlje, način na koji dijete regulira emocije i način na koji se nosi sa stresom. Ovisnost je složen problem“, poručio je.

Jedna od važnih tema bila je stigma povezana s ovisnošću i teškoćama mentalnog zdravlja. Osjećaj srama, krivnje i strah od osude mogu dovesti do toga da roditelji odgađaju traženje pomoći ili pokušavaju problem sakriti od okoline. S druge strane, adolescenti se mogu bojati osude, odbacivanja ili ruganja vršnjaka. Zbog toga je važno stvarati okruženje u kojem se traženje stručne pomoći ne doživljava kao neuspjeh, nego kao odgovoran korak prema rješavanju problema.

„Ako primijetite naglu promjenu ponašanja kod djeteta, nemojte to odmah pripisati pubertetu. Promjena društva, povlačenje, nagla promjena navika, problemi u školi, gubitak interesa, poremećaj spavanja ili druge nagle promjene mogu biti znak da se nešto događa. Ne znači svaka promjena da dijete ima problem s ovisnošću. Ali znači da treba razgovarati. I ono što je najvažnije – nemojte čekati da problem postane velik. Ako nešto primijetite, potražite pomoć“, zaključio je Grgurević.

Ciklus „Izazovi odrastanja i sazrijevanja u suvremenom društvu“ nastavlja se petom i završnom radionicom posvećenom utjecaju problema u odrastanju na međuljudske odnose i razvoj nasilničkog ponašanja, koja će se održati u utorak 13. listopada 2026. u 19 sati u Ogranku Lapad.

Gdje potražiti pomoć?

Obiteljski centar – Područna služba Dubrovačko-neretvanska
Ulica Svetoga Križa 3, Dubrovnik
Tel.: 020 447 558
Mob.: 099 162 8796
E-mail: oc-dubrovnik@obiteljski.hr

Poliklinika za zaštitu mentalnog zdravlja djece Opće bolnice Dubrovnik
Telefon za naručivanje: 020 431-582

dr. med. Bernarda Hajdić, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije
Telefon za naručivanje pacijenata: 020 431-791

Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije – Odjel za mentalno zdravlje
Ulica dr. Ante Šercera 4a, Dubrovnik
Tel.: 020 341-082
E-mail: mentalno.zdravlje@zzjzdnz.hr
E-mail: prevencija.ovisnosti@zzjzdnz.hr