Dubrovačka biblioteka svečano je otvorena na Kandeloru 2. veljače 1941. godine u okviru Feste svetoga Vlaha. Otvorio ju je u Kneževu dvoru hrvatski ban Ivan Šubašić. U toj je prigodi ban Šubašić darovao Knjižnici rukopis Alberti-Aranza, prijepis Gundulićeva Osmana iz XVII. do XVIII. stoljeća.
„Malo je u nas (g)radova, koji po svojoj duhovnoj snazi i po svojoj riznici kroz vjekove sabranoga duhovnog blaga, mogu u kulturnoj akciji biti na prvom mjestu, kao Dubrovnik. (…) I ova biblioteka sa čitaonicom novi je dokaz tome: ona je svjetionik i rasadište znanja, koje će obasjavati blagotvornim svijetlom sve od kolibe do palače. Ona je dar dubrovačke općine ne samo Dubrovčanima nego svima onima koji dolaze u Dubrovnik da studiraju njegovu u velikom dijelu još neistraženu prošlost i zato neka bude dalji svijetao dokaz odane službe i pomoći dubrovačkih gradjana našoj narodnoj kulturi."- s ovom mišlju ban Šubašić otvorio je Dubrovačku biblioteku (Hrvatski ilustrirani list radio Zagreb, 1. 3. 1941. str. 13).
Pet stoljeća istaknuti su pojedinci ostavljali svoje privatne knjižnice Republici, Gradu ili Općini kako bi bile prikladno smještene i javno dostupne svim građanima. Početkom XX. stoljeća sve je više jačala ideja o osnivanju javne knjižnice, a 23. ožujka, 1936., dubrovačko Gradsko vijeće posebnom ispravom odobrava osnivanje Dubrovačke biblioteke sa svrhom prikupljanja knjiga, časopisa i ostalih bibliografskih predmeta.
Zahvaljujući daljnjim naporima društva DUB, 1936. godine osnovana je Dubrovačka biblioteka, a s radom je započela prije 85 godina na današnji dan. Novootvorena biblioteka imala je dva odjeljenja. U prvom su se nalazile knjige strogo stručnog i znanstvenog sadržaja, a u drugom je bila javna biblioteka i čitaonica za najšire društvene slojeve. Iza Drugog svjetskog rata, 1946. godine, Dubrovačka biblioteka je promijenila naziv u Gradska biblioteka. Kako je fond knjižnice rastao, tako je i posudbeni dio imao sve više korisnika što je ometalo znanstveni rad. Najprije se odvojilo fondove u dva zasebna odjela: Znanstveni i Opće-popularni, a onda je 1950. godine došlo do osamostaljenja odjela i osnivanja ustanova, Naučne i Gradske biblioteke.
Naučna biblioteka je zadržala samostalnost i ime, dok je Gradska mijenjala osnivače i nazive, mjesta rada i ulogu. U 25 godina odvojeno se odvijao rad i djelovanje tih dviju dubrovačkih knjižnica. Prema odluci gradskih vlasti 1975. godine ponovo se ujedinjuju Općinska (današnja Narodna) i Naučna biblioteka (današnja Znanstvena) u zajedničku ustanovu pod nazivom Dubrovačke biblioteke (današnje Dubrovačke knjižnice). Osam i pol desetljeća od utemeljenja Dubrovačke knjižnice i dalje objedinjuju rad Znanstvene i Narodne knjižnice zajedno s njezinim ograncima (Cavtat, Gruž, Lapad, Mokošica, Montovjerna i Trpanj). Zbirke Dubrovačkih knjižnica imaju više od 700 tisuća svezaka knjiga, bogat fond časopisa, te vrijednu rukopisnu zbirku kao i zbirku inkunabula i korespondencije te audiovizualnu i drugu građu, koju redovito koristi oko 5000 članova, građana Dubrovnika i bliže okolice, ali i brojni znanstvenici, stručnjaci i studenti iz cijele Republike Hrvatske i inozemstva.