Povodom dvjestote obljetnice smrti dubrovačkoga latinista Đura Ferića, Dubrovačke knjižnice organiziraju predavanje dr. sc. Jadranke Bagarić posvećeno njegovu životu i djelu, koje će se održati u petak, 13. ožujka 2020., na trećem katu Znanstvene knjižnice s početkom u 19 sati. Đuro Ferić (Dubrovnik, 5. lipnja 1739. – 13. ožujka 1820.) bio je hrvatski književnik, plodan latinski pjesnik, ali i oduševljen štovatelj narodne poezije, poliglot, izrastao na zasadama triju epoha: klasicizma, antike i predromantizma. Njegovo oduševljenje za narodnu riječ jasno zrcali probuđenu nacionalnu svijest. U ovom predavanju čut će se po prvi put i prepjevi na hrvatski jezik nekoliko njegovih latinskih epigrama i pjesama poput Elogia Ioannis Francisci de Gundula de poemate iscripto Osman (Pohvalu Dživu Gunduliću Franovu za djelo Osman) i Prosopopeia Rhacusanae urbis (Progovara Dubrovnik grad). Ogledao se i u makaronskoj poeziji pišući dvije duže latinske pjesme u heksametrima prošarane talijanskim i hrvatskim riječima i izrazima: Carnovalis Ragusini descriptio macaronica (Makaronski opis dubrovačkih poklada) i Descriptio Cucagnae (Opis zemlje Dembelije). Ferićev pjesnički opus na latinskom jeziku bogat je i raznolik. Ako mu se i može osporiti visina pjesničkog dometa, to nikako nije slučaj s versifikatorskom vještinom ni pripovijedačkim umijećem. Svojim je latinskim stihovima Đuro Ferić zasigurno dodao sjajan dragulj u krunu hrvatskog pjesništva latinskoga izraza. U Znanstvenoj knjižnici Dubrovnik čuva se original rukopisa Epigrammata de nostratibus te prepjev Života Ezopova.   Životopis: Ferić Gvozdenica, Đuro (Ferrich, Ferrichius; Georgius, Giorgio), pjesnik i prevoditelj (Dubrovnik, 5. VI. 1739 — Dubrovnik, 13. III. 1820). Od 1815. do smrti bio je generalni vikar Dubrovačke nadbiskupije, a uz to je obavljao i dužnost administratora Stonske dijeceze. Bio je članom rimske akademije Arkadije. — Pisao je uglavnom latinski, ali je znanstveno počeo raditi na istraživanju starije rukopisne hrvatske književnosti. U svom domu organizirao je prepisivanje rukopisnih djela starijih dubrovačkih pisaca, a pred kraj života napravio je katalog svih prijepisa, koji su danas razasuti po dubrovačkim knjižnicama. Taj je rad, po uzoru na S. Sladu, popratio bilješkama pisanim u latinskim stihovima, koje su po sadržaju sažete ocjene o pojedinim piscima, a njihov rukopis pod naslovom Elogia čuva se u arhivu Male braće u Dubrovniku. Skupljao je i pučke poslovice, prevodio ih na latinski i na temelju njih u latinskim jampskim trimetrima sastavio i 1794. izdao knjigu Fabulae ab Illyricis adagiis desumptae po uzoru na Ezopa, Fedra i La Fontainea, a od poslovica je pravio i latinske pjesničke basne, pa ih je naknadno prepjevao na hrvatski. Napisao je tako šest novih knjiga basna, koje su ostale u rukopisnom prijepisu u arhivu Male braće u Dubrovniku. Prikupljao je i pučke pjesme, koje je zatim parafrazirao u latinskim heksametrima. Njegov zbornik Slavica poematia Latine reddita, sačuvan u rukopisu u Bogišićevu arhivu u Cavtatu, sadržava 30 epskih pučkih pjesama u latinskom prepjevu, 13 pjesama iz Kačić-Miošićeva Razgovora ugodnog i više lirskih pučkih pjesama (...) Ferićevo poznavanje dalmatinske povijesti, etnografije i zemljopisa, napose dubrovačke, zrcali se i u poslanici Denisu (1798) i u znamenitom, merkantilistički zasnovanom, pjesničkom putopisu o obali i otocima Dubrovačke Republike Periegesis orae Rhacusanae duobus libris comprehensa (Dubrovnik 1803), pisanom u latinskim heksametrima (3379). (...) Pisao je i latinske epigrame, u kojima je šaljivo ocrtao pojedine tipične suvremenike ili osobite događaje. Rukopis Epigrammata de nostratibus sadržava 110 epigrama i čuva se u Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku, a rukopis Epigrammi miei sa 482 epigrama pohranjen je u Bogišićevu arhivu u Cavtatu. (...)Književni rad na latinskom F. je dopunio pjesničkim prepjevom knjige poučnih izreka Apophthegmata Erazma Roterdamskog; od 3104 izreke izabrao je 1015 i podijelio ih u deset knjiga. Djelo se sačuvalo u rukopisu u Državnom arhivu u Dubrovniku i u arhivu Male braće. Sastavljao je i latinske himne i elegije, a u tzv. makaronskim stihovima napravio je dva sastavka: Descriptio Cucagnae i Carnovalis Ragusini descriptio macaronica, koji se čuvaju kao rukopis u arhivu Male braće. Među znamenitijim je Ferićevim latinskim djelima slobodna parafraza psalama i kantika Paraphrasis psalmorum poetica (Dubrovnik 1791) u različitim horacijevskim metrima, sa 12 stranica predgovora, te 330 stranica teksta psalama i kantika i samog prepjeva. (...) Suvremenici su Ferića cijenili kao učena pjesnika. U kasnijim istraživanjima latinski je sloj ocijenjen preprekom u znatnijem širenju njegovih fiziokratskih ideja i modernih gospodarsko-utilitarnih nazora. Zbog protuturskih osjećaja, panslavizma, idealiziranja morlačkog života i općenitog zanimanja za pučko pjesništvo i običaje drži se pretečom romantizma i ilirizma. Rukopise neobjavljenih djela ostavio je F. M. Appendiniju s njihovim popisom pod naslovom Elenco delle opere mie da stamparsi, koji se čuva u Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku.

Objavljeno: 9.3.2020.