Zašto je važan rukopis koji su Dubrovačke knjižnice nedavno otkupile za Zbirku rukopisa Znanstvene knjižnice? Odgovor donosi predavanje dr. sc. Ivice Martinovića, zaslužnoga znanstvenika, pod naslovom „Nad stihovima Bernarda Zamagne i Ruđera Boškovića“, koje će se održati u srijedu 28. listopada 2026. u 18 sati u Znanstvenoj knjižnici.
Predavanje u sklopu Mjeseca hrvatske knjige posvećeno je vrijednom, nedavno otkupljenom rukopisu koji su Dubrovačke knjižnice 9. srpnja 2025. otkupile od minhenskoga antikvara za Zbirku rukopisa Znanstvene knjižnice. Prema naslovnici, rukopis se doima kao predložak za novo izdanje Zamagnina epa Echo, koje je trebalo biti objavljeno u Rimu 1787. godine, ali, nažalost, nikada nije ugledalo svjetlo dana. Njegov sadržaj i oprema svjedoče o jednom zanimljivom književnom pokušaju pri kraju 18. stoljeća.
Rukopis sadržava prijepis prvoga izdanja didaktičkoga epa Echo Bernarda Zamagne iz 1764. godine. Međutim, za razliku od tiskanoga izdanja, ne sadržava nijedan tekst koji dokumentira postupak isusovačke cenzure, jer su isusovci ukinuti 1773. godine. Upravo će razlike između bilježaka u prvom i jedinom tiskanom izdanju Zamagnina epa i bilježaka u otkupljenom rukopisu biti jedna od važnih tema Martinovićeva izlaganja. Te se razlike tiču Boškovića i Dubrovnika pa zato rječito svjedoče o okolnostima u kojima je priređivač pripremao rukopis za tisak.
Posebnu vrijednost rukopisu daje pjesma Carmen in Christi Domini nativitate Ruđera Boškovića, koju je priređivač planiranoga izdanja pridružio Zamagninu epu. Riječ je o pjesmi o Gospodinovu rođenju koju Bošković nije objavio za života, a koja pripada njegovu božićnom pjesničkom ciklusu. U Bancroft Library u kalifornijskom sveučilišnom gradu Berkeleyu čuvaju se dvije posve različite Boškovićeve pjesme O rođenju Krista Gospodina, a pjesma u otkupljenom rukopisu prijepis je jedne od tih Boškovićevih božićnih pjesama. Kao i božićna pastorala Razgovor pastirski vrhu porođenja Gospodinova jedne djevojčice Dubrovkinje koju je 1758. godine objavila Anica Bošković, i Ruđerova pjesma duguje istom izvorištu: štovanju Bambina u rodnoj kući.
Rukopis, ukrašen vinjetama izrađenima perom koje su trebale resiti nikada objavljenu knjigu, vrijedan je ne samo kao književni dokument nego i zbog svoje umjetničke vrijednosti. Vinjete svjedoče o pažljivoj pripremi izdanja i estetskim zamislima njegova priređivača.
Predavanje dr. sc. Ivice Martinovića stoga donosi novi pogled na književnu baštinu Dubrovnika, iz perspektive nedavno otkupljenoga rukopisa koji na neobičan način povezuje dva velika imena dubrovačke književne i znanstvene baštine krajem 18. stoljeća – Ruđera Boškovića i Bernarda Zamagnu. Ujedno će istaknuti koliko je i danas prikupljanje i čuvanje rukopisne građe nezaobilazan zadatak Znanstvene knjižnice u Dubrovniku.