U organizaciji Dubrovačkih knjižnica u utorak 22. rujna 2026. u Ogranku Lapad održana je treća stručna radionica u sklopu ciklusa „Izazovi odrastanja i sazrijevanja u suvremenom društvu". Radionicu je vodio Marko Grgurević, socijalni radnik i gestalt-psihoterapeut s višegodišnjim iskustvom u radu s djecom, adolescentima i obiteljima.

Nakon uvodne radionice posvećene razumijevanju procesa odrastanja i sazrijevanja te druge tematske cjeline koja se bavila utjecajem ekrana i digitalnih tehnologija na djecu i mlade, treća radionica fokusirala se na temu koja sve više zaokuplja javnost – teškoće mentalnog zdravlja u procesu odrastanja.

Predavač je naglasio kako se većina psihičkih poremećaja kod djece i mladih ne prepozna na vrijeme, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), čak 50 % svih mentalnih poremećaja počinje prije 14. godine života. Najčešći poremećaji u dječjoj i adolescentskoj dobi uključuju anksiozne poremećaje, ADHD, depresiju, poremećaje ponašanja i prilagodbe te poremećaje hranjenja. „Proces sazrijevanja sam po sebi donosi velike neurobiološke, emocionalne i socijalne promjene, a kada je taj proces otežan, rizik od razvoja mentalnih poremećaja značajno raste. Nažalost, većina tih poremećaja ostane neprepoznata i neliječena", istaknuo je Grgurević.

Na radionici je bilo riječi o poremećajima iz spektra autizma, koji su složeni neurorazvojni poremećaji i utječu na komunikaciju, društvenu interakciju i ponašanje. Iako uzrok još nije u potpunosti razjašnjen, genetski čimbenici imaju najveću ulogu, a rana intervencija (do treće ili četvrte godine života) ključna je za postizanje najboljih rezultata. Govorilo se i o ADHD-u (poremećaju hiperaktivnosti i deficita pažnje) te ADD-u (poremećaju deficita pažnje bez hiperaktivnosti), koji dominiraju u osnovnoškolskoj dobi. Djeca s ovim problemima teže sazrijevaju u sferi samoregulacije, organizacije i kontrole impulsa, što izravno utječe na školski uspjeh i socijalne odnose.

Anksiozni poremećaji statistički su najčešći poremećaji kod adolescenata, a posebno su izraženi kod djevojčica. Kod djece se anksioznost često očituje kroz skrivene tjelesne tegobe – bolove u trbuhu i glavi, ubrzani rad srca, mučninu i vrtoglavicu – te kroz stalnu zabrinutost, razdražljivost i izbjegavanje situacija poput odlaska u školu ili druženja s vršnjacima. Posebna pozornost posvećena je depresiji, koja se kod djece i adolescenata često ne očituje tugom, već razdražljivošću, ljutnjom, gubitkom interesa za aktivnosti, povlačenjem iz društva, padom školskog uspjeha i promjenama u snu i apetitu. „Kod starije djece i adolescenata mogu se javiti i izjave o želji za smrću ili samoozljeđivanju. Svaku takvu izjavu treba shvatiti ozbiljno i odmah potražiti stručnu pomoć", naglasio je predavač.

Predavač je dao i praktične savjete roditeljima i odgojiteljima kako razgovarati s djetetom koje pokazuje znakove emocionalnih teškoća. Budite doista voljni slušati i potaknite dijete da govori o svojim mislima i osjećajima. Pokažite razumijevanje i empatiju: „Razumijem da se osjećaš tužno i da si u teškoj situaciji." Budite iskreni i iskažite svoju zabrinutost: „Žao mi je što se osjećaš bespomoćno. Ja ti želim pomoći." Postavljajte direktna i otvorena pitanja bez umanjivanja: „Kada kažeš da bi bilo bolje da te nema, zanima me što točno misliš. Razmišljaš li o tome da si oduzmeš život?" Pokažite djetetu da nije samo – pričajte o tome tko sve može pomoći. U razgovoru s djetetom treba izbjegavati umanjivanje problema rečenicama poput „Bit će bolje" ili „Nije to tako strašno", šale na račun djetetovih briga, osuđivanje, kritiziranje ili optužbe da „samo traži pažnju".

Na radionici je bilo riječi i o uzrocima poremećaja mentalnog zdravlja kod djece i mladih. Kao ključni čimbenici izdvojeni su disfunkcionalni obiteljski odnosi i stilovi odgoja (emocionalno zanemarivanje, prevelika kritičnost, nedosljedan ili preautoritaran odgoj), izloženost nasilju i traumama, roditeljska patologija i odsutnost, nedostatak socijalne integracije, vršnjački pritisak te prekomjerno vrijeme provedeno pred ekranima. „Ekranizam ostavlja jasne tjelesne i kognitivne posljedice – usporen jezično-govorni razvoj, poremećaj pažnje, nisku toleranciju na frustraciju, iritabilnost, agresivnost, tjeskobu, depresivna raspoloženja, poremećaje spavanja, senzomotoričke teškoće i fizičke bolove", upozorio je Grgurević.

Za postizanje boljeg uspjeha u liječenju jako je važno što ranije potražiti pomoć. Liječenje se sastoji od medikamentne terapije (koju propisuje psihijatar specijaliziran za liječenje djece i adolescenata) te psihoterapije, savjetovanja i psihosocijalne pomoći koju primjenjuju psihoterapeuti, klinički psiholozi, školski psiholozi, socijalni pedagozi, rehabilitatori i logopedi.

Cilj ciklusa je informirati i podučiti građane o pojmu odrastanja i sazrijevanja te patologiji koja se može razviti ukoliko ovaj proces ne ide svojim tijekom, a s aspekta modernog društva. Program je osmišljen kako bi pridonio poboljšanju kvalitete života u zajednici i potaknuo građane na pravovremeno traženje stručne pomoći.

 Gdje potražiti pomoć:

Obiteljski centar – Područna služba Dubrovačko-neretvanska

• Adresa: Ulica Svetoga Križa 3, Dubrovnik
• Telefon: 020 447 558 | Mobitel: 099 162 8796
• E-mail: oc-dubrovnik@obiteljski.hr
• Radno vrijeme (od 1. 10. do 31. 5.):
  • Ponedjeljak, utorak, srijeda, petak: 07:30 – 15:30
  • Četvrtak: 11:00 – 19:00
• Radno vrijeme (od 1. 6. do 30. 9.):
  • Ponedjeljak, utorak, srijeda, petak: 07:00 do 15:00
  • Četvrtak: 11:00 – 19:00

2. Poliklinika za zaštitu mentalnog zdravlja djece – Opća bolnica Dubrovnik

• dr. med. Bernarda Hajdić, subspecijalistica dječje i adolescentne psihijatrije
• Telefon za naručivanje pacijenata: 020 431 791
• Kontakt telefon Poliklinike: +385 (0)20 431 582
• Zaprimanje narudžbi: svakim radnim danom od 07:00 do 15:00
• Radno vrijeme s pacijentima: svakim radnim danom od 08:00 do 20:00