Znanstvena knjižnica u Dubrovniku, u ciklusu predavanja Priče iz Ragusine, a u suradnji s Dubrovačkim ljetnim igrama, u okviru programa Zimskog festivala, organizirala je, 29. prosinca 2025., predavanje teatrologinje Petre Jelače pod naslovom Fotez i Gavella u teatru Igara.
Fotez i Gavella su idejno, kulturološki i kazališno osmislili megaprojekt Dubrovačkih ljetnih igara. Najznačajniji su među hrvatskim teatrolozima i kazališnim redateljima Ove godine obilježavaju se obljetnice rođenja obojice bardova, i to 140 godina od rođenja dr. Branka Gavelle, te 110 godina od rođenja dr. Marka Foteza. Ovih obljetnica sjetila se voditeljica Zbirke Ragusina Znanstvene knjižnice Matija Nenadić na čiji je poziv predavanje i nastalo.
Sintagmu teatar Igara skovao je 60-ih godina prošlog stoljeća Matko Sršen, a nakon toga je često koristio Georgij Paro. Danas je ona ‘javno vlasništvo‘. Predavačica je rekla kako je specifični teatar Igara nastao 1950., izrastao iz jedne sasvim drugačije slike Grada te kako se radilo o ‘sretnom trenutku’, ‘spletu povoljnih okolnosti’, a dogodilo se nešto što veliki europski festivali nemaju – ‘isprepletenost s ambijentom’.
Godine 1551. Pomet družina u Gradskoj vijećnici u Dubrovniku prvi put izvela komediju Dundo Maroje, a 27. listopada 1938. Fotezov Dundo Maroje izveden je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Dundo Maroje imao je brojna gostovanja izvan Jugoslavije: Pariz, Lenjingrad, Moskva, Beč, Budimpešta, Italija, Engleska, Njemačka, Nizozemska, Poljska, Belgija, Finska, Švedska. Do 1973. godine Fotezov Dundo Maroje izveden je 6.000 puta.
Fotez je stvorio smjernice onog što se kasnije nazvalo dubrovačka ambijentalnost. Na tom tragu mu se pridružio 30 godina stariji kolega Branko Gavella koji je 1953. postavio Vojnovićev dramolet "Na taraci" na taraci Gundulićevog ljetnikovca u Gružu.
„Dubrovačke ljetne igre nisu nastale prema nekom određenom planu; one su se pojavile kao plod sretnog spoja kulturnog potencijala, koji je vjekovima ugrađivan u mire Grada i incijative pojedinaca, u prvom redu Marka Foteza, koji su naslutili te zapretane mogućnosti i bez mnogo planiranja počeli na tom plodnom tlu stvarati ono što im se činilo da je na domašaj ruke.” napisao je dr. Branko Gavella u Ideji dubrovačkih ljetnih igara, 1953.
Jako dobro detektirao je i probleme koji su i danas aktualni. Naveo je u svojim bilješkama tako tri temeljna problema i zapitao se kome su Igre namijenjene (domaćoj ili stranoj publici?), tko će biti umjetnički i izvedbeni nositelj te se dotaknuo pitanja uvođenja glazbe (opere i baleta)... Gavella je visoko vrednovao scenski govor kao osnovu glumačkog izražajnog sredstva, a glumu je smatrao ‘suigrom glumca i gledatelja’. Jedan od utemeljitelja zagrebačke Akademije za kazališnu umjetnost (danas Akademija dramske umjetnosti). Godine 1953. zajedno sa skupinom mladih redatelja i glumaca utemeljuje Zagrebačko dramsko kazalište (danas Dramsko kazalište »Gavella«).
foto: Vedran Levi