2

July 2021
PREPORUKE KNJIŽNIČARA: J. E. Agualusa "Opća teorija zaborava“

PREPORUKE KNJIŽNIČARA: J. E. Agualusa "Opća teorija zaborava“

2

July 2021

Dubrovačke knjižnice nastavljaju s novom rubrikom ''Zrnca knjige od pijeska'' u kojoj knjižničari preporučuju knjige koje im se sviđaju. Ovaj petak svoju preporuku napisala je knjižničarka Katarina Palinić.

"Opća teorija zaborava“, José Eduardo Agualusa

Portugalka Ludovica Fernandes Mano stjecajem okolnosti ostane sama sa svojim psom u Luandi, glavnom gradu Angole, u vrijeme proglašenja neovisnosti od Portugala 1975. godine, na početku građanskog rata koji je uslijedio i trajao dvadeset osam godina. Prestrašena Ludo odlučuje se zazidati unutar stana u kojem je živjela kako bi u tom svojevoljnom zatočeništvu sačuvala život i slobodu. I dok se na ulicama Luande vode krvave bitke, ona, zaboravljena od svijeta, nakon što je potrošila zalihe hrane i pića, započinje vlastitu bitku za opstanak. Živi od onoga što ulovi, pretežno golubova, te voća i povrća koje uzgaja na terasi, grije se najprije paleći pokućstvo i parkete, a nakon toga na red dolaze i drage joj knjige. Kako ima potrebu komunicirati, čitavo vrijeme zatočeništva piše, isprva u bilježnice koje je imala, a zatim po zidovima stana. 

Uz Ludo u romanu se pojavljuje čitav niz osebujnih likova koji su, za razliku od nje, aktivno uključeni u društvenu stvarnost i upravo kroz njihove doživljaje Agualusa nas upoznaje s političkim i ekonomskim prilikama postkolonijalne Afrike i njihovim promjenama kroz desetljeća. Sudbine tih likova na ovaj ili onaj način su povezane, a što roman odmiče dalje, postaje nam jasnije kada, gdje i kako su se ukrstile i zašto su se stvari odvile na način koji jesu.

Iako roman u prvom planu tematizira sukobe, rat i ksenofobiju, on je ujedno oda ljubavi i prijateljstvu te svima onima koji u mračnim razdobljima čovječanstva iskrenom brigom za druge donose svjetlost i nadu.

                 „Opću teoriju zaborava“ možete posuditi u Narodnoj knjižnici Grad te u ograncima Cavtat, Gruž, Lapad, Mokošica i Montovjerna.

                  Katarina PALINIĆ