Marko Capek, čija je misija brinuti  o okolišu i živjeti  u skladu s prirodom, inače inženjer elektrotehnike koji se već preko deset godina bavi zaštitom okoliša, održao je 3. srpnja predavanje u Dubrovačkim knjižnicama ‘’Kako i zašto živjeti bez plastike i zero waste?’’

Capek je 10 godina radio na UNDP (United Nations Development Programme) projektima vezanima uz obnovljive izvore energije u Hrvatskoj, na Balkanu, u Tadžikistanu i Kirgistanu. Tijekom posljednjih desetak godina putovao je u zemlje Južne i Centralne Amerike, na sjever Afrike, u Centralnu i Jugoistočnu Aziju. Problem plastike osvijestio je kada je posjetio Galapagos i vidjeo razmjere onečišćenja koje je plastika napravila tom području.

Već nekoliko godina Capek živi bez plastike, kaže da postoji alternativa za sve, tako ne koristi plastične čaše  niti pije iz plastičnih boca, ne kupuje plastični pribor niti koristi plastične vrećice. Pravi svoju Nuttelu, sapune za osobnu higijenu, a nema ni umjetnih mirisa, plastike niti otrovnih sredstava za čišćenje, već samo ekoloških na prirodnoj bazi čak i u apartmanu koji vodi zajedno sa curom i koji je stalno - popunjen.

- U zadnjih deset godina proizveli smo više plastike nego u zadnjih 100 godina. Plastika može trajati do 1000 godina, samo 10 posto plastike se reciklira. Kada plastična vrećica dođe delfinu na lice on više ne može disati, i ta vrećica može u svom životnom vijeku nauditi preko stotinu delfina.

Plastična juha ili plastični vrtlozi su nakupine smeća koje plutaju po oceanima  i veličine su tri Francuske, 100 tisuća morskih sisavaca umre godišnje samo zbog plastike u koju se zapetljaju ili ju progutaju. ‘’Mediteran je najviše zagađen, a toga nismo ni svjesni’’, ističe Capek te dodaje kako pet kamiona plastike u  jednoj minuti  uđe u svjetska mora i oceane, a velika količina tone i ostaje na dnu.

Capek je spomenuo i koliko plastike sadrži i račun koji dobijemo u trgovini ili kafiću na primjeru cure kojoj je uzet uzorak krvi prije i nakon 10ak minuta držanja računa u ruci u krvi. Rezultat je bio povećana prisutnost štetnih tvari u organizmu. Napomenuo je i kako voda koju konzumiramo također sadrži mikroplastiku, a moglo bi se reći na primjeru koliko plastike dođe u naš organizam, da je to otprilike kao da pojedemo jednu kreditnu karticu tjedno.

- Vjerujem kako prosječnoj osobi u Hrvatskoj treba možda godinu dana da se prilagodi životu bez plastike. Zero waste je moguć, ali treba se predati, za početak bilo bi dovoljno smanjiti naše smeće. Njemačka je najbolji primjer reciklaže, ali samo 18 posto je uspješno reciklirano jer je to najteže. Alternativa je skuplja, ali je isplativa. Većinu proizvoda koje ja kupujem, proizvodim sam, ne kupujem Snickers ni čips jer su u plastičnoj ambalaži, već svaki dan sam pravim kolače, koristim četkicu od agave koja košta četiri i pol kune,  izbacio sam sintetičku robu i koristim samo pamuk ili lan – rekao je Capek.

Nakon predavanja publika je imala priliku vidjeti i kratku verziju filma „Plastični ocean“.

‘’Od srpnja bez plastike’’ moto je dvaju predavanja koje je Marko Capek održao i kojima su se Dubrovačke knjižnice priključile obilježavanju Međunarodnog dana bez plastičnih vrećica okoliša.