Čitateljski klub Dubrovačkih knjižnica kojeg vodi spisateljica Staša Aras svoj sastanak održao je 29. srpnja u ljetnikovcu Skočibuha. Raspravljali su o knjizi ''Život djevojaka i žena'' kanadske spisateljice Alice Munro. Donosimo osvrt voditeljice Kluba Staše Aras.

Piše: Staša Aras

Alice Munro

Prijevod: Maja Šoljan

Nakladnik: Oceanmore

Srpanjski sastanak Čitateljskog kluba Dubrovačkih knjižnica okupio je članove u hladovini ljetnikovca Skočibuha. Da je ljeto dobro vrijeme za čitanje dokazuje i naša žustra rasprava. Zbirka priča nobelovke Alice Munro svidjela se svima. (Imalo se čuti da su neki članovi bili razočarani, ali nisu nazočili da bi o tome svjedočili).

Tema, stil, slikovitost, psihologizacija, minuciozni opisi, oštroumnost, refleksivnost, humor samo su neke od odlika ove vrhunske proze.

Ovo je vrsta memoarske proze i Alice Munro piše o vlastitim sjećanjima u najboljoj maniri kratke priče. Budući da su ove priče povezane mjestom radnje, vremenom radnje i likovima mogli bismo čak govoriti i o romanu, ali ovo je ipak zbirka kratkih priča. Svaka je naslovljena i zaokružena u epizodu sa svojom temom i intrigom.

Protagonistica radnje Della Jordan djevojka je koja promatra svijet oko sebe, propituje vrijednosti i o njima razmišlja. Likovi su ljudi koji je okružuju, obitelj, stanovnici, prijatelji. Munro piše o običnom životu otkrivajući njegovu fenomenalnu začudnost, oživljujući trenutke koji bi utekli u zaborav, dajući tako konture svijeta ponekad okrutnog, bizarnog, dirljivog, pokazujući nam kako se i oko nas krije isti takav kozmos ljudskih mana i vrlina koje se prožimaju, stvaraju događaje, koji onda nestaju da bi ih zamijenili novi.

Ovo je zbirka o odrastanju, otkrivanju svijeta. Glavni je lik, na neki način, poseban način razmišljanja i percepcije svijeta. Uvučeni smo u sliku svijeta provincije, susjedstva, živopisnih likova i bizarnosti koje nisu uistinu nekakva čuda, ali način na koji Munro slika prizore protkani su metaforikom, kontrastom do te mjere da bismo mogli govoriti o poetskom stilu. To je jezik kratke priče, očuđavanje zbilje, izvlačenje iz malo prilika puno toga, ogoljavanje stvarnosti do srži.

Na pitanje kome bismo preporučili ovu zbirku, došli smo do toga da bismo je lako preporučili mladima bez obzira na zgusnutost stila i duboku refleksivnost.

Religija, seksualnost, prve ljubavi, odnosi u obitelji, naslijeđe, nasilje, snalaženje u životnim okolnostima motivi su za ovu gustu mrežu specifičnih prilika između 1940. i 1960. u mjestu Jubilee u Canadi.

Psihologija je dana kroz slikovitost, prisutan je nježan glas i grubost života. Taj spoj stvara tenziju kroz koju se provlači niz životnih situacija, spoj divljine i nježnosti, moralni konflikti, autoriteti. O svemu smo tome pričali i pokušali svesti na jednostavnu formulu kako je Alice Munro stvorila ovako opojno štivo koje je istovremeno duboko i bogato, a nepretenciozno, lišeno patetike i sentimentalnosti istovremeno duboko emotivno.

Alice Munro dobila je Nobelovu nagradu 1931. godine.

Staša ARAS