Kada je izdavačka kuća 𝐋𝐢𝐭𝐭𝐥𝐞, 𝐁𝐫𝐨𝐰𝐧 objavila „𝐋𝐨𝐯𝐜𝐚 𝐮 ž𝐢𝐭𝐮” (𝐓𝐡𝐞 𝐂𝐚𝐭𝐜𝐡𝐞𝐫 𝐢𝐧 𝐭𝐡𝐞 𝐑𝐲𝐞), malo je tko mogao predvidjeti da će ta knjiga postati ne samo klasik, već i ultimativni manifest tinejdžerskog jala, otuđenosti i prkosa.

𝐎𝐝𝐛𝐢𝐣𝐞𝐧𝐢𝐜𝐚 𝐤𝐨𝐣𝐚 𝐣𝐞 𝐮š𝐥𝐚 𝐮 𝐩𝐨𝐯𝐢𝐣𝐞𝐬𝐭

Prije nego što je ugledao svjetlo dana, rukopis je prošao kroz ozbiljne filtere i nerazumijevanje:

𝐓𝐡𝐞 𝐍𝐞𝐰 𝐘𝐨𝐫𝐤𝐞𝐫 – časopis koji je dotad objavio šest Salingerovih priča – glatko je odbio objaviti odlomak. Urednici su smatrali da natprosječna zrelost četvero djece Caulfield nije vjerodostojna, a stil su proglasili „razmetljivim”, napisanim kako bi istaknuo autorovu mudrost umjesto same priče.

𝐇𝐚𝐫𝐜𝐨𝐮𝐫𝐭 𝐁𝐫𝐚𝐜𝐞 – izdavačka kuća koja je knjigu prvotno naručila, također ju je odbila. Njihov izvršni direktor 𝐄𝐮𝐠𝐞𝐧𝐞 𝐑𝐞𝐲𝐧𝐚𝐥 požalio se da nikako „ne može prokljuviti je li 𝐇𝐨𝐥𝐝𝐞𝐧 𝐂𝐚𝐮𝐥𝐟𝐢𝐞𝐥𝐝 lud ili nije”.

𝐉𝐨𝐡𝐧 𝐖𝐨𝐨𝐝𝐛𝐮𝐫𝐧 – urednik u kući Little, Brown, bio je dovoljno razborit da ne postavlja takva pitanja i tako je osigurao izdavanje romana stoljeća.

𝐙𝐚š𝐭𝐨 „𝐋𝐨𝐯𝐚𝐜”, 𝐚 𝐧𝐞 „𝐇𝐯𝐚𝐭𝐚č”?

Jedna od najljepših jezičnih zanimljivosti na našim prostorima vezana je uz sam naslov romana. U engleskom izvorniku, catcher označava bejzbolskog hvatača koji spašava djecu od pada u provaliju (odnosno u pokvareni svijet odraslih). Taj izraz potječe iz pogrešnog tumačenja stihova pjesme 𝐑𝐨𝐛𝐞𝐫𝐭𝐚 𝐁𝐮𝐫𝐧𝐬𝐚 „𝐂𝐨𝐦𝐢𝐧' 𝐓𝐡𝐫𝐨' 𝐭𝐡𝐞 𝐑𝐲𝐞”.

Prevoditelj 𝐍𝐢𝐤𝐨𝐥𝐚 𝐊𝐫š𝐢ć ponudio nam je „𝐋𝐨𝐯𝐜𝐚 𝐮 ž𝐢𝐭𝐮” u kultnom prvom domaćem izdanju iz 1978. godine. Taj je naslov možda lingvistički neprecizan, ali zvuči neusporedivo poetičnije od doslovnog „Hvatača u raži”.

𝐒𝐚𝐥𝐢𝐧𝐠𝐞𝐫𝐨𝐚 𝐬𝐭𝐯𝐚𝐫𝐧𝐚 𝐛𝐨𝐫𝐛𝐚

Iza prepoznatljivog tinejdžerskog slenga krije se duboka trauma. Salinger je prošao kroz pakao Drugog svjetskog rata – iskrcao se na Dan D u Normandiji i borio se u Ardenima. Prve verzije Holdenove priče pisao je na bojištu. Holdenova depresija, tuga za preminulim bratom Alliejem i gađenje prema „lažnjacima” zapravo su bili piščev pokušaj da kroz lik dječaka progovori o vlastitom ratnom PTSP-u.

Kritike su u startu bile brutalno podijeljene: 𝐍𝐞𝐰 𝐘𝐨𝐫𝐤 𝐓𝐢𝐦𝐞𝐬 slavio je briljantan prvijenac, 𝐓𝐡𝐞 𝐂𝐡𝐫𝐢𝐬𝐭𝐢𝐚𝐧 𝐒𝐜𝐢𝐞𝐧𝐜𝐞 𝐌𝐨𝐧𝐢𝐭𝐨𝐫 upozoravao je roditelje da knjigu drže podalje od djece, dok ju je 𝐓𝐡𝐞 𝐍𝐚𝐭𝐢𝐨𝐧 otpisao kao predvidljivu „studiju slučaja” prerušenu u fikciju. No, publika je presudila – roman je proveo 𝟑𝟎 𝐭𝐣𝐞𝐝𝐚𝐧𝐚 na listi bestselera, a do danas je prodan u više od 𝟔𝟎 𝐦𝐢𝐥𝐢𝐣𝐮𝐧𝐚 𝐩𝐫𝐢𝐦𝐣𝐞𝐫𝐚𝐤𝐚.

𝐒𝐞𝐝𝐚𝐦𝐝𝐞𝐬𝐞𝐭 𝐢 𝐩𝐞𝐭 𝐠𝐨𝐝𝐢𝐧𝐚 nakon objavljivanja, „Lovac u žitu” ostaje jedan od najčitanijih i najutjecajnijih romana o odrastanju, usamljenosti i potrazi za vlastitim mjestom u svijetu.

𝐙𝐚𝐧𝐢𝐦𝐚𝐣𝐮 𝐯𝐚𝐬 𝐝𝐨𝐦𝐚ć𝐚 𝐢𝐳𝐝𝐚𝐧𝐣𝐚? Zavirite u bogatu povijest prijevoda i izdanja dostupnih u našim knjižnicama putem: https://katalog.dkd.hr/pagesResults/rezultati.aspx?&currentPage=1&searchById=1&sort=0&age=0&spid0=1&spv0=Lovac+u+%c5%beitu

Foto J. D. Salingera: Harvey Books