Ponekad nastojimo preživjeti i sačuvati sebe na posve neočekivane načine. Đana, glavna junakinja Sobe na dnu mora , pokušat će se spasiti bijegom na prekooceanskom brodu koji krstari Karibima. Puna čežnje za slobodu i putovanjima, postat će pomoćnica konobara i zeteći se u neljudskom okruženju u kojem gigantska američka kompanija iskorištava ljude koji dolaze iz nerazvijenih ili ratom unesrećenih zemalja.

Iako je u radu na brodu vidjela lječilišta, tužna je i tamo mora spašavati, a to radi pišući pisma Tei, prijateljici koja su u svojim mladenačkim danima izvršila samoubojstvo. Tea nije uspjela preživjeti neprijateljski nastrojen svijet, a Đana radi sve da bi preživjela. U okrutnoj mašineriji najgore verzije kapitalizma u kojoj je jedina vrijednost novac, Đana u pismima Tei spašava svoju krhkost, emotivnost, senzibilnost, kreativnost, ljudskost – sve ono što je dijelila s Teom dok su prijevremeno odrastale u ratu pogođenim Vodicama, po skloništima, po granatiranim plažama i praznim srpskim vikendicama.

Jedino u sjećanjima na odnos s Teom Đana pronalazi ljepotu za koju se može grčevito uhvatiti. U svojim pismima rekonstuira izmišljene riječi Teinog Rječnika neoriječenih sadržaja koji svijet naslućuju jezikom poezije, ignorirajući oštre rubove neželjenih iskustava.

No, pisma upućena prijateljica koja više možda ipak ne završavaju u iluzijama odnosa koji je toliko snažan da nadilaze smrt, nego puno puno bliže. Da bismo saznali, trebamo zaroniti u svijet Tomice Šćavine, u njezinu Sobu na dnu mora gdje stanuje moćna književnost koja koketira s poezijom i filozofijom, ali i mnogi odgovori na pitanja koja smo sebi postavljali nastojeći zadržati kurs na pučini vlastitog života.