Predavanje o hrvatskome bezumnom nasljedovatelju Ariostova Bijesnog Orlanda pod naslovom ” Ja nisam onaj, što se, da sam, čini ” dr.sc. Morane Čale održat će se u petak, 26. travnja, u Znanstvenoj knjižnici (Ul. Cvijete Zuzorić 4, III kat) s početkom u 19 sati.

„Ja nisam onaj, što se, da sam, čini“: tim riječima, u XXIII. pjevanju Anđelinovićeva prijevoda remek-djela Ludovica Ariosta, naslovni lik posljednjim znakovima prisebnosti priznaje da ga napušta razum. Tragičnim koliko i komičnim prizorima junakova ludila koji zatim slijede, na strukturalnoj prekretnici zapleta, Ariostov spjev u tradiciju pripovijedanja o potrazi srednjovjekovnih vitezova lutalica za ljubavlju i pustolovinama uvodi temu poteklu iz klasične književnosti, koja je ujedno u žarištu zanimanja mnoštva suvremenih humanističkih rasprava. Na satiričnoj meti najslavnije među tim raspravama,Pohvaleludosti (1511) Erazma Roterdamskog, upravo je krhkost predodžbe o nadmoćnosti ljudskoga uma i povlaštenoga dostojanstva, kakvu na vlastitoj koži otkriva Ariostov Orlando.

Bolešću Ariostova viteza zarazio se s njim naoko neusporedivi protagonist i pripovjedač Vetranovićeva Piligrina. I njemu, naime,odbjegla pamet naruši ljudsko dostojanstvo,primoravajući ga da se dade u potragu za lijekom svojemu bezumnom stanju.Stoga se kratki spjev dubrovačkoga pjesnika može smatrati rijetkim hrvatskim prilogom dvojakojbrenesansnoj topici ludosti. No posrijedi je samo simptom Vetranovićeve obuhvatnije književne zaraze Ariostovim spjevom: Bijesni Orlando Vetranoviću ne nudi samo obilnu pričuvu aluzija i reminiscencija, nego i uzor bezgranične domišljatosti u upotrebi, kontaminaciji i premreživanju fragmenata tuđih tekstova. Predavanje će razmotriti i zašto Piligrin nije (isključivo) ono što se čini da jest.

Morana Čale (Zagreb, 1959), redovita profesorica u trajnom zvanju, predaje talijansku književnost na Odsjeku za talijanistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Dosad je objavila sedam autorskih knjiga (Demiurg nad tuđim djelom. Intertekstualnost u romanima Umberta Eca, 1993; Volja za riječ. Eseji o djelu Ranka Marinkovića, 2001; Sam svoj dvojnik. Eseji o hrvatskome književnom modernizmu, 2004; Oko Kiklopa, 2005; u koautorstvu s Ladom Čale Feldman, U kanonu. Studije o dvojništvu, 2008; Theoria in fabula. Romani Umberta Eca, 2012; O duši i tijelu teksta: Polić Kamov, Krleža, Marinković, 2016) i brojne književno-kritičke i književno-teorijske članke i studije u Hrvatskoj, Italiji, Poljskoj, Češkoj, Mađarskoj, Njemačkoj, Austriji, Velikoj Britaniji, Francuskoj i Sloveniji. Uredila je, zajedno s drugim autorima, nekoliko zbornika međunarodnih znanstvenih skupova. Objavila je niz prijevoda književnih i teorijskih djela (Manganelli, Eco, Verne, Saba, Goldoni, Pirandello, Buzzati, Compagnon, Barthes, Calvino, Todorov). Talijanski institut za kulturu dodijelio joj je 1993. godišnju nagradu za talijanistiku. Za knjigu O duši i tijelu teksta: Polić Kamov, Krleža, Marinković dobila je 2017. Nagradu Višnja Machiedo.