Predavanjem prof. dr. sc.  Sanje Vulić „O Matoševu jeziku“, koje se održalo 14. ožujka, Dubrovačke knjižnice završile su program obilježavanja Mjeseca hrvatskoga jezika u Narodnoj knjižnici Grad.

Antun Gustav Matoš kao književna veličina utjecao je svojim jezikom na pisce moderne, a u tom jeziku su i mnoge riječi koje je on naučio u svom obiteljskom dobru. Na ovo predavanje autoricu je potakla činjenica da kad se govori o Matoševu jeziku izvan standardnoga jezika, redovito se ističe kako je Matoš začetnik hrvatske dijalektalne suvremene književnosti, one nakon Narodnoga preporoda. Matoš je 1900. objavio kajkavsku pjesmu ”Hrastovački nokturno” i to se smatra službenim početkom čitave hrvatske dijalektalne književnosti , a time i kajkavske.

Vulić je istaknula kako se Matoša uvijek izvan standardnoga jezika spominje u tom kontekstu, bilo da se radi o njegovim štokavskim stihovima kojih nema puno, ali su upečatljivi, ili kad se radi o jezičnoj karakterizaciji njegovih likova unutar štokavskih proza koji u dijalozima imaju replike kajkavskih.

Naglasila je kako se Matošev  jezik s drugih aspekata ne razmatra onoliko koliko bi bilo dovoljno, unatoč uglednim povjesničarima jezika koji su se osvrnuli na ”kajkavsku Matoševu dionicu”.

Matoš se rodio 1873. u Tovarniku, ali kao dvogodišnjak dolazi u Zagreb. U njegovoj rodnoj kući se nije govorio kajkavskim, ali jest u ondašnjem Zagrebu druge polovice 19. stoljeća, s čime se on i susretao. Unatoč tome, Matoš ima izvanrednu jezičnu karakterizaciju likova koji su Slavonci, gdje se vidi da on nije bio samo kajkavac, već je odlično baratao bunjevačkim i šokačkim idiomom.

Kao primjere Vulić je navela riječ ”svinji” koji označava ”svinje”  što je bila česta pojava kod pisaca koji su Bunjevci i Šokci. ”Veče” se koristi kao imenica u srednjem i muškom rodu. ”Otarak” je ručnik od domaćega platna. Stilski neutralna riječ ”opaklija” predstavlja dugi zimski kaput od ovčjeg krzna koji je okrenut naopako. Prilog ”zdravo” označava ”jako puno”, kao na primjer ”zdravo bolestan” ili ”zdravo uranio”. Glagol ”sigrati se ” znači ”igrati se”, dok imenica ”igra” označava ”ples”. Nekoga ”namardžit” značilo je ”napraviti budalom”. Težački dio u gradu primorskoga tipa ili ”varoš” u Matoša je ženskoga roda i označava ”manje mjesto”. Pogrdnica za nekoga tko je neodgojen je ”deran”, a čuvida je ”maska”, dok je cvijet maćuhica ”daninoć”.

Predavanje je održano povodom 105. godišnjice smrti Antuna Gustava Matoša, književnika koji je jeziku pridavao iznimnu važnost, a u sklopu programa obilježavanja Mjeseca hrvatskoga jezika u Dubrovačkim knjižnicama.

Sanja Vulić izvanredna je profesorica na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Predaje Hrvatsku dijalektologiju; Jezik Hrvata u dijaspori; Tvorbu riječi u hrvatskom jeziku; Suvremenu hrvatsku književnost u staroj dijaspori; Hrvatski tisak u dijaspori; Čakavsku književnojezičnu baštinu; Hrvatski jezik u 16. stoljeću. Pokrenula je i vodi Međunarodnu ljetnu školu hrvatske kulture i jezika. Držala je gostujuća predavanja na visokoškolskim ustanovama i sveučilištima u Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj, Bugarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Sloveniji. Autorica je i suautorica šest knjiga, 130 znanstvenih i 246 stručnih radova te oko 400 kraćih radova pretežito popularnoznanstvenoga sadržaja. Izlagala je na više od stotinu znanstvenih i stručnih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu. Uredila je i(li) priredila za tisak 14 knjiga. Piše jezičnu kolumnu u mjesečniku Matica Hrvatske matice iseljenika. Članica je uredništva časopisa Čakavska rič i Modruški zbornik, uredništva kritičkoga izdanja Sabranih djela Milana Begovića te članica Književnoga kruga Split, Matice hrvatske, Katedre Čakavskoga sabora Modruše i Panonskoga instituta.

Autor fotografija: Vedran Levi