28. kolovoza: Dok ovo pišem, ništa ni o čemu ne znaš, ne znaš što te očekuje, u kakav ćeš svijet doći. A ni ja ne znam ništa o tebi. Vidio sam ultrazvučnu sliku, i spustio ruku na trbuh u kojemu ležiš, to je sve. Preostalo je šest mjeseci do tvojega rođenja, i za to se vrijeme može bilo što dogoditi, ali vjerujem da je život jak i silan, i vjerujem da će s tobom sve biti u redu, da ćeš se roditi zdrava i čila i jaka. … pokazujući svijet tebi, malena, svoj život činim vrijednim življenja.

 

“Jesen” počinje pismom Karla Ovea Knausgårda svojoj nerođenoj kćeri, tankoćutnim pogledom na začetak jedinstvene i dragocjene povezanosti roditelja i djeteta. Glavninu knjige čine intimni zapisi o svakodnevnom životu sa ženom i djecom u ruralnoj Švedskoj tijekom jedne jeseni, nadahnuti tekstovi prožeti sjećanjima iz djetinjstva.

Ništa ne uzmiče autorovoj pozornosti, čak i ono naizgled posve nebitno. Sunce, pliskavice, jabuke, plastične vrećice: sadržaj svakodnevnoga života pogonsko je gorivo Knausgårdove umjetnosti. Kroz detaljno razlaganje stvari i pojava oko njega, Knausgård stvara osobnu enciklopediju iskustava i misli te pritom pokazuje koliko je naš svijet zapravo nespoznatljiv i divan.