U sklopu manifestacije Dani europske baštine 2020. i u sklopu projekta Kultura u điru, Dubrovačke knjižnice organiziraju predavanje restauratora i konzervatora dr. sc. Denisa Vokića o restauratorskom zahvatu na portretu Marina Getaldića, koje će se održati u petak, 18. rujna 2020. u ljetnikovcu Skočibuha s početkom u 12 sati. Predavanje se temelji na dokumentacijskim radovima o restauraciji djela iz 19. stoljeća koje je u vlasništvu Dubrovačkih knjižnica.

Portret dubrovačkog fizičara i matematičara Marina Getaldića, koji se nalazi u Znanstvenoj knjižnici rađen je temperom na platnu i bio je u prilično lošem stanju. O samom procesu restauriranja i odabiru tehnika, portretu, životu Marina Getaldića te konačnom restauratorskom rezultatu, Denis Vokić govorit će u svom predavanju koje je namijenjeno djeci i odraslima.

Getaldić, Marin (latinizirano Marinus Ghetaldus), hrvatski matematičar (Dubrovnik, 1568 – Dubrovnik, 7. ili 8. IV. 1626). Osnovnu naobrazbu dobio je u rodnome gradu. God. 1588. primljen je za člana Velikoga vijeća, a zatim se bavio različitim poslovima u službi Dubrovačke Republike. God. 1595. otišao je s M. Gučetićem u London kako bi pomogao u sređivanju ostavštine. S istim ciljem otputovao je u Antwerpen 1597., gdje je ostao do 1599. Ondje je učio matematiku kod francuskoga matematičara Michela Coigneta i dobio prve poticaje za znanstveni rad. Nakon toga putovao je u Francusku, radi sređivanja poslova oko iste ostavštine, i u Parizu upoznao F. Viètea. Taj susret bio je presudan za njegov rad u matematici. U Italiji je upoznao G. Galileija, s kojim se poslije i dopisivao. U Dubrovnik se vratio 1601., a onda putovao u Italiju kako bi tiskao prve svoje znanstvene radove. Ondje je upoznao njemačkog matematičara i astronoma Christophorusa Claviusa i austrijskoga astronoma Christopha Grienbergera s kojima se poslije dopisivao. God. 1603. vratio se u Dubrovnik, gdje se bavio optikom i u Betinoj špilji izvodio pokuse s paraboličnim zrcalima. God. 1606. bio je jedan od dvojice poklisara koji su odnijeli godišnji danak Dubrovačke Republike sultanu u Carigrad. Bavio se praktičnom primjenom matematike u rješavanju geodetskih problema. Tako je, primjerice, određivao geografsku širinu Carigrada i Dubrovnika, a posebno je zanimljiv njegov pristup određivanju volumena Zemlje. Za njegovo je rješenje predložio vlastitu, čisto geodetsku metodu, objavljenu posmrtno u djelu O analitičkom i sintetičkom u matematici (De resolutione et compositione mathematica, 1630), koja ne obuhvaća astronomska mjerenja. Iako ta metoda danas nema praktične vrijednosti, važna je zbog svoje originalnosti, a u usporedbi sa sličnim metodama onoga doba dala bi najtočniji rezultat.