Zadnji sat ljetnog ciklusa radionica „Učimo dubrovački“ koje vodi akademik Luko Paljetak održao se 1. kolovoza u ljetnikovcu Skočibuha, a nastavit će se u rujnu u jesenskom ciklusu.

Prije početka sata, Paljetak je rekao koja je to hrvatska riječ za ‘sat’ koja je potpuno izgubljena i nikad se ne upotrebljava, nije ‘ura’ (lat. ora) već ‘dobnik’ od ‘doba’.

U nastavku radionica na kojima se obrađuju Držićevi tekstovi i kojima je cilj razumijeti zašto Držić piše na taj način, govorilo se o ljubavi.

– Ljubav je posljedica djelovanja jednog vrlo važnog renesansnog bića koje se zove Amor ili Cupido, odnosno bog ljubavi. Krilato biće koje leti sa strelicama okolo i onda se taj koga pogodi strelica, kako bi se reklo u Držićevo doba ali i danas, ‘zatravi’ u nekoga. Korijen riječi je ‘trava’ i to je kao da si popio čarobni napitak od nekih trava – objasnio je Paljetak, a zatim ispričao Platonovu priču „Gozba“ o nastanku ljubavi.

– Bogovi na Olimpu slavili su Venerin rođendan. Pripremili su veliku gozbu i svi su bili pozvani. Pogotovo bog obilja Poros koji je imao veliku ulogu. Međutim nije bila pozvana jedna božica, a zvala se Penija, božica neimaštine i zbog toga je bila jako ljuta. Kad su se svi božanstveno napili božica Penija je legla s bogom Porosom i s njime začela dijete koje se zvalo Amor. Ljubav je, dakle, proizvod obilja i siromaštva. Zato je s majčine strane Amor prikazan gol, siromašan i beskućan, a s očeve je lijep, šarmantan, bogat obilan i darežljiv – ispričao je akademik kazavši kako su neoplatoničari prihvatili tu ideju i iz nje izvukli tipologiju ljubavi, odnosno postojanje tri vrste ljubavi: božanska, ljudska i životinjska.

Talijanski filozof Marcilio Ficino kaže kako ‘ljubav počinje bolom očiju’, jer da se zaljubimo u neku osobu, prije svega ju moramo vidjeti, istaknuo je Paljetak, pročitavši nekoliko rečenica iz Ficinijeva djela.

Polaznici su potom radili na Držićevom Kanconijeru u čijem je predgovoru napisao pismo svojim voljenim prijateljima i time opravdao svoj postupak pisanja pjesama.

– Vjeruje da su namjere zbog kojih piše te pjesme takve da ne želi njima nikoga uvrijediti i kako je uložio veliki emocionalni i umni trud. Objašnjava zašto ih daje u tisak, a to je za osloboditi se napora svakidašnjeg, jer u to vrijeme nije bilo tiskara i sve su se stvari prepisivale. Držićevim suvremenicima su se mnoge pjesme sviđale i mnogi od njih tražili su da im ih prepiše, što je bio veliki napor. On je htio svima ugoditi s jedne strane, a s druge strane piše kako ‘nije dobar pisalac’, ali ne u smislu da nije dobar pjesnik, već da ne piše lijepo, to jest, nema dobar rukopis – kazao je Paljetak.

Držić tvrdi kako je ‘stekao i neprijatelje ovim svojim pjesmama’, ali svejedno ih je odlučio objaviti jer je smatrao kako prije treba ‘ugoditi prijateljima, nego zadovoljiti negodovanje neprijatelja’.

Ljetni ciklus radionica ”Učimo dubrovački” u organizaciji Dubrovačkih knjižnica održavao se u sklopu projekta ”Kultura u điru” uz potpore zaklade Caboga Stiftung i Grada Dubrovnika.