foto: Katarina Palinić

tekst: Stanislava Nikolić Aras

Donosimo osvrt voditeljice Čitateljskog kluba Dubrovačkih knjižnica Stanislave Nikolić Aras o sinoćnjem susretu članova Kluba nakon tri mjeseca stanke na kojem se raspravljalo o knjizi „Vernon Suboteks 1“, francuske spisateljice Virginie Despentes.

“Članovi Čitateljskog kluba Dubrovačkih knjižnica okupili su se prvi put nakon veljače. U lipnju smo čitali prvi dio romana “Vernon Suboteks” francuske spisateljice Virginie Despentes. Ova spisateljica, koja je i filmska redateljica i scenaristica, svojim je umjetničkim radom izazivala kontroverze budući da se bavi brutalnim odnosima suvremenog zapadnog društva, nasiljem u obliku ovisnosti, pornografijom, grubošću u intimnim odnosima i uopće marginaliziranim skupinama ljudi koji su uslijed ekonomskih i društvenih trendova postali žrtve vlastitih izbora slobode ili ekonomsko-društvenih odnosa koji tu slobodu uskraćuju.

Svakako, trinaest se, jučer u vrtu ljetnikovca Skočibuha, okupljenih članova kluba osvrnulo na sve ove teme povlačeći reference u vlastito iskustvo i okolnosti u kojima mi živimo. Razgovarali smo o stilu romana koji je blizak talijanskom pulpu (stil temeljen na brzim izmjenama, izostanku stilskih sredstva, brutalnom humoru, ironiji, dinamici), razgovarali smo o tome koliko je takav stil u funkciji karakterizacije likova, o kriminalističkoj strukturi romana koja služi kako bi podržala plejadu tipičnih likova društva velikoga grada (usporedba s Balzacom), o motivima na kojima je glavni lik Vernon Suboteks (Suboteks je medikament za liječenje ovisnosti o drogama) razvijen.

Roman se nije svidio svima, ali većini jest. Razlog zbog kojega se nije svidio jest upravo stil koji je skoro pa antiliteraran, grub. Ne postoje u romanu dugi pasusi promišljanja o fenomenima koji su postavljeni kao pozornica radnje već je on sav u brzim izmjenama scena i radnje, glavni junak doslovno stripovski biva proveden kroz rollercoaster suvremenog kapitalističkog velegrada u kojemu caruje materijalizam i površnost, brutalnost egzistencije, beskućništvo kao izgledna budućnost mnogih koji se nisu “snašli” u društvu gdje je imperativ uspjeh, novac i moć.

Vulgarnost tog svijeta izražena duhovitim i oštroumnim stilom u kojemu ne manjka cinizma pružila je većini članova Čitateljskog kluba priliku upoznavanja s nekim pojavama kapitalističkog zapada kojih smo mi malo ipak lišeni ili barem nismo toliko duboko uvučeni u gusarenje na društvenim mrežama, cyber kriminal, iskustva transseksualnih osoba, milje pornografskih glumaca i glumica, beskućništvo u velegradu i ostalo što pokazuje tanku granicu između svijeta moćnih i uspješnih i onih koji to prestaju biti hirom sudbine. Neki su članovi kluba pročitali i sljedeća dva nastavka romana u kojima se likovi povezuju i otvaraju na novoj razini.”