Tea Ljubić napisala je novi osvrt za rubriku pročitanih knjiga članova Dubrovačkih knjižnica  – Vaše ‘pro’ ili ‘contra’. Ovaj put radi se o knjizi Vanesse Montfort ”Žene koje kupuju cvijeće”.

Tekst i foto: TEA LJUBIĆ

Mjesto radnje: Madrid. Preciznije, boemski kvart u srcu španjolskog glavnog grada koji vrvi kazalištarcima, umjetnicima, osobenjacima, arheolozima u potrazi za grobovima Cervantesa i Lopea de Vege, te jedna cvjećarnica po imenu Anđelov vrt.  Meni, hispanistici po struci, sasvim dovoljno da prvom prilikom zgrabim roman s police knjižnice kad već nisam bila u prilici dočepati se originalne verzije na španjolskom. U glavnim ulogama pet žena koje gotovo svakodnevno zalaze u spomenutu cvjećarnicu na čijem ulazu stoji: „Nemojte prestati sanjati“.  Naizgled tako različite, u suštini šokantno slične, sve su one u potrazi za samima sobom.

Kad si zadnji put učinila nešto prvi put?“

Marina je upravo preživjela brodolom života i mora nastaviti dalje, bez supruga koji je do posljednjeg trenutka suvereno kormilario njihovim životom. Casandra, utjelovljenje emancipirane poslovne žene, cijeli se život drži očevog savjeta da se nikad ne dovede u situaciju ovisiti o muškarcima. Gala je, pak, opsjednuta vanjskim izgledom i pod svaku cijenu nastoji izbjeći prirodni proces starenja. Auroru najbolje opisuje nadimak koji su joj prijateljice nadjenule: Trpiružica. Victoria nastoji biti najbolja u svemu: najbolja majka, najbolja kći, najbolja radnica i u toj savršenosti polako, ali sigurno izgara. Sve one svoje probleme istresaju pred vrata Oliviji, vlasnici cvjećarnice o čijem životu doznajemo na samom kraju. Španjolska spisateljica Vanessa Montfort u ovom romanu servirala nam je naizgled pitko ljetno štivo, no roman obiluje dijalozima koji tjeraju na promišljanje.

Zašto nas, dovraga, nitko nije naučio da je grijeh biti nepravedan prema samom sebi?“

Čitav život sam se morala bojati velike sreće da me svemir ne bi kaznio poštenom dozom nesreće. Stoga se nikad nisam preveć veselila: ni zbog odlične ocjene, ni zbog osvojena muškarca, ni za rođendan.“

Oduvijek mi se sviđaju osobe s ožiljcima. (…) Zapravo, ne vjerujem osobi koja je zašla u četrdesete, a nema nijedan ožiljak.“

Iako su mu mnogi spočitavali odlomke koji vuku ka self help literaturi, ovaj roman na prvom je mjestu priča o prijateljstvu, novim počecima i spoznaji. Olivia, Marina, Gala, Casandra, Aurora i Victoria zaokupit će vas, inspirirati i natjerati na promišljanje. Pružite im priliku.