“Rešetarova zapažanja o dubrovačkom govoru potkraj XIX. i u prvim desetljećima XX. stoljeća” naslov je predavanja kojeg je 12. ožujka, u sklopu Mjeseca hrvatskoga jezika, u Dubrovačkim knjižnicama održala dr. sc. Sanja Vulić.

Filolog Milan Rešetar proučavao je stariju hrvatsku književnost, bavio se dijalektologijom i akcentologijom. Odredio je položaj triju hrvatskih dijalekata. Dopunio je zbirku dubrovačkog novca svoga oca Pavla (4000 primjeraka) i objavio knjigu o dubrovačkoj numizmatici.

– Već potkraj 19. stoljeća Rešetar je zabilježio ondašnji dubrovački govor. Ono što je nama danas zanimljivo je to da se u njegovim bilješkama nalazi nemali broj značajki govora; akcenatskih, leksičkih, gramatičkih, a naročito što se tiče glasovnih obilježja koja su prilično različita od današnjega stanja, puno bliža arhaičnoj štokavštini i drugim narječjima, nego novoštokavštini koja karakterizira današnji govor u Dubrovniku – istaknula je Vulić.

Napominje kako se ‘jako dugo vremena u hrvatskoj dijalektologiji nije vodilo računa o arhaičnoj štokavštini nego su se stare jezične značajke pripisivale čakavštini’. Pobijajući tu tezu, Rešetar je u više svojih radova zabilježio pojedine jezične značajke dubrovačkoga govora svoga doba, posebice u tekstovima objavljenim u cetinjskoj Novoj Zeti 1890. i 1891. te u svojoj glasovitoj studiji Der štokavische Dialekt objavljenoj u Beču 1907.

– Tako se dogodilo i nakon Rešetareve polemike s Marcelom Kušarom kojemu je Rešetar pokazao kako većina toga što je Kušar naveo kao čakavske osobine, zapravo su arhaične štokavske osobine, iste su kao čakavske, ali ne znači zato da su u Dubrovniku – čakavske. Dugo vremena se ponosno govorilo i pisalo o čakavštini u Dubrovniku, mislim da se zadnjih 20-ak godina intenzivnije govori o arhaičnoj štokavštini općenito – istaknula je profesorica.

Osnovni znanstveni Rešetarovi interesi bili su, osim čakavskog narječja u početku, a kasnije zapadne štokavštine, i sam Dubrovnik s različitih aspekata. Ne samo filologija, jezik i književnost, Rešetar se bavio jako puno jezikom stare dubrovačke književnosti, detaljno je analizirao djela, a poznat je i kao vrstan poznavatelj staroga dubrovačkoga novca i ostalih značajki.