U organizaciji Dubrovačkih knjižnica u ponedjeljak, 24. veljače 2020., upriličit će se otvorenje izložbe dubrovačkog slikara Miša Baričevića pod naslovom „Dubrovnik I – XII“ u prizemlju Narodne knjižnice s početkom u 18:30 sati. Uz autora, o izložbi će govoriti i povjesničar umjetnosti Marin Ivanović.

Ivanović je u katalogu izložbe istaknuo kako ‘upoznati autora znači razumjeti i njegova likovna polazišta, a u ovom slučaju poznavati Baričevića dulji niz godina proces je otkrivanja njegove čvrste i duboke ljubavi prema vlastitom gradu koja granički s fetišizmom.’

– U dosadašnjim prizorima Dubrovnika, slikama, crtežima i reljefima, Baričević je unosio dozu kritike, ali samo prema onima i onome što na bilo koji način ugrožava Grad pa se tako „obračunavao“ s kruzerima, turistima, smećem i uopće nezainteresiranošću ili nedovoljnim poštovanjem koje se u bilo kojem trenutku pridaje njegovoj Euridiki, antičkoj Ragusi. Posljednji ciklus radova na navedenu temu, obuhvaćen simboličkim nazivom Gradobran, niz je veduta nadrealnog sižea, kombinatorike formi koje u naravi ne stoje zajedno, ali ih autor povezuje u jedinstvene cjeline kako bi svaku sliku pretvorio u znak Dubrovnika, u totem kojemu je materijalno tijelo nužno za evociranje emocionalnog naboja. Njegov cjeloživotni slikarski boj kojemu je cilj obraniti Grad od niskosti i malodušnosti, svoju kulminaciju ostvaruje kroz novouspotavljeni sukob s izmišljenim identitetom tako zvanog Kraljevog Grudobrana, imena pridanog Dubrovniku za potrebe televizijske serije „Igra prijestolja“ („Game of Thrones“, stoga su i nazivi djela svedeni na „Games of Dubrovnik I. – XX.“). Njegov Gradobran, odnosno obranjeni Grad, istovremeno je jukstaponiran amalgamu realnih povijesnih nedaća od srednjega vijeka do recentnih ratnih zbivanja, dakle turbulentnim vremenima i posezanjima za našim prostorom, nakon čega je Grad uvijek izlazio obranjen ili obnovljen, samosvojan i vrijedan štovanja. Baričevićev ciklus stoga je ideja ideala koja stoji između dvije paralelne agresije – one svjesne i one nesvjesne – piše Ivanović te zaključuje kako ‘Našeg umjetnika, naime, nimalo ne zamara vraćati se Dubrovniku i dubrovačkim motivima iznova i iznova’, jer ‘On, kao da je njegov stvaratelj, a ne njegovo dijete, pronalazi beskrajno mnogo noviteta u cjelini koja je stoljećima zadana (…) on secira grad i sve njegove simbole stvarajući album neograničenih uprizorenja koja su vrijedna divljenja. Ako je itko, naime, približno toliko čuvao Dubrovnik kao sveti Vlaho, onda je to cijelim svojim životom Mišo Baričević’ – napisao je u katalogu izložbe Marin Ivanović.