Na fotografijama koje prilažemo mogu se vidjeti navedeni autografi (foto: Vedran Levi)
Od 81 inkunabule koje se nalaze u trezoru, Znanstvena knjižnica može se pohvaliti kako je na čak njih pet nađen autograf dubrovačkog isusovca, rođenoga 1596. u Ankoni, Marina Gundulića, osnivača Dubrovačkog kolegija, koji je ujedno i potvrda da su te knjige bile njegovo vlasništvo. Ipak, Kolegij možda nikad ne bi bio osnovan da nije bilo Gundulićeva zalaganja i dobročinstva.
Stupio je u isusovački red u petnaestoj godini života. 1631. poslan je u Firencu gdje je tri godine poučavao hrvatskom jeziku velikog vojvodu Ferdinanda III. de Medici. Pri kraju svoga boravka u Firenci, darovnicom od 23. lipnja 1634. i oporukom od 29. srpnja 1634. ostavio je 18.000 zlatnih škuda isusovačkom kolegiju u Ankoni za potrebe budućega kolegija u Dubrovniku. Od toga je 12.000 škuda za utemeljenje kolegija, a 6.000 za uzdržavanje rezidencije Družbe Isusove u Dubrovniku. I drugi su svećenici Družbe Isusove slijedili Gundulićev primjer i ostavili svoja dobra budućemu kolegiju.
izvor: ”Knjižnica isusovaca u Dubrovniku: od Collegiuma Ragusinuma do današnje Rezidencije Družbe Isusove”, dr. sc. Marica Šapro-Ficović (https://hrcak.srce.hr/22604)
GUNDULIĆ, Marin (Gondola, Gundula; Marinko), (Ancona, 17. VI. 1596 — Dubrovnik, 30. XI. 1647). Sin Marina Ivanova koji je, preselivši se u Anconu, trgovinom stekao veliki imutak. Gimnaziju je završio u Anconi i 1612. u Rimu stupio u Družbu Isusovu. Nakon završenog studija filozofije i teologije u Rimskom kolegiju 1622, dolazi 1623. u Dubrovnik kao propovjednik i profesor filozofije. Zatim je rektor Hrvatskoga kolegija u Loretu 1630, poglavar rezidencije u Dubrovniku 1631–34. Ostatak života bio rektor u više talijanskih kolegija: u Firenci 1635–36. i 1644–47, od 1636. u Fabrianu, od 1639. u Perugi i od 1642. u Anconi. U Firenci je poučavao u hrvatskome jeziku toskanskog vojvodu Ferdinanda II. Prije polaganja svečanih zavjeta 1634. glavni je dio svoje baštine namijenio podizanju i uzdržavanju Dubrovačkoga kolegija, čime je stekao naziv njegova osnivača. God. 1647. poslan je u Dubrovnik da otkloni teškoće oko izgradnje Kolegija, no shrvan bolešću i putovanjem umire u Gružu u kući sestre Katarine Gradić. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u sakristiji franjevačke crkve. Sačuvan je njegov portret koji je naslikao Domenico Peruzzini iz Pesara.
Izvor: https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=8248