Tijekom srednjeg vijeka Crkva je bila kolijevkom europske kulture. U okrilju svojih redova razvijala je pismenost, pa se njezino djelovanje u širenju vjere vezuje i uz nastanak rukopisne knjige tog razdoblja. No, rukom pisana riječ sporo se širila: ovisila je o veličini samostana, prepisivačima i njihovoj umješnosti, odnosno umijeću lijepog pisanja, bolje reći prepisivačkom obrtu. Zato su knjige bile teško dostupne i ostajale su privilegijom samo uskog kruga korisnika. Posjedovanje takvih knjiga, premda su bile uglavnom nabožnog karaktera, vlasniku je donosilo prestiž i probitak.

Cijena primjerka, najčešće ukrašenog iluminacijama i inicijalima, opremljenog u skupu kožu, ojačanu metalnim okovima i kopčama, iznosila je čitavo bogatstvo.

U 13. stoljeću znatnije se povećava knjižna građa jer tada jačaju vjerski redovi, a oni u interesu vjere promiču prepisivačku djelatnost i ukrašavanje i opremanje knjiga dovode do savršenstva. Uz sustav međusobne zamjene ili darovnica razvija se i unosna trgovina knjigama. Općenito je poboljšana cirkulacija informacija u bogatim knjižnicama crkvenih redova. Primjerice, franjevačka knjižnica Male braće u Dubrovniku imala je prije potresa impozantan broj od 7.500 svezaka i bogat arhiv. Iako pisani trag o postojanju dominikanske knjižnice u Dubrovniku datira iz 11. st., službeni izvori potvrđuju njezino postojanje tek od gradnje samostana u 15. stoljeću. Oprema te knjižnice, s 22 klupe i sa svescima privezanim lancima, ušla je u opću povijest knjižničarstva u svijetu.Najvažniju stečevinu civilizacije predstavlja otkriće pokretnog tiska.

Gutenbergova Biblija, prva tiskana knjiga, polovinom 15. stoljeća (1452.) i daljnji razvitak tiskarstva omogućavaju prodor knjige i razvitak znanosti. Tiskari se međusobno nadmeću u oblikovanju i ljepoti slova i izgledu knjige. Bogatiji kupci i bibliofili traže slikovne aplikacije uz bogati pergamenski i kožni uvez koji ostavlja dojam onih rukom pisanih primjeraka. Tako se unutar iste naklade stvaraju unikatni skupocjeni primjerci sačuvani do današnjih dana u znamenitim svjetskim knjižnicama, a njihova je vrijednost neprocjenjiva.

Najstarije tiskane knjige (od Gutembergove Biblije do 1500. godine), nazvane su inkunabulama (lat. koljevka) – hrvatski sinonim prvotisak.

Inkunabulisti, ali i bibliofili određuju vrijednost inkunabule temeljem različitih procjena: vrste i kvalitete materijala, vodenog žiga, tiskare i tiskara, vrste i tipa slova, formata i oblika, slikoopisa, uveza, mjesta i godine tiska, broja očuvanih primjeraka i drugih pojedinosti. Mada Firenza prednjači u tiskarskom umijeću, najveći su doprinos tom umijeću, prvenstveno inventivnošću i umjetničkom profinjenošću dali venecijanski tiskari.

Znanstvena knjižnica sa svojih 77 inkunabula spada u red bogatijih svjetovnih ustanova, a osobito uz napomenu da su među njima takve rijetkosti poput unikata Dragišićeve De natura angelica,najljepše inkunabule u Hrvatskoj i najstarije “Ragusine”, zatim jedne od najstarijih i potpuno očuvanih inkunabula kod nas, Caesarovi Commentarii, ili u svijetu rijetkog primjeaak djela Omnia opera Pica dela Mirandole.

 

De natura angelica

Inkunabule ove Knjižnice potječu najvećim dijelom iz pridružene knjižnice stare isusovačke gimnazije u Dunrovniku. Jedan broj inkunabula dobiven je donacijama Lepeša i Lijepopilija, odnosno Sir Arhura Evansa, dok je manji broj otkupljen pojedinačno ili u sklopu otkupljene knjižnice.

Obrada inkunabula u Znanstvenoj knjižnici rađena je u više navrata. Obradom se najviše bavio Matija Bete (1986.), suvremenijom doradom Davor Ljubimir (1998.-2000.).